Razgovarali u Zagrebu, 3. listopada 2005.
Peter L. Wilson je sa svojom ženom Juliom Bolles-Wilson osnivač i partner arhitektonskog ureda Bolles+Wilson iz Münstera. Peter Wilson je studirao na prestižnoj školi Architectural Association (AA) u Londonu, gdje je predavao i bio tutor od 1974.-1988. godine. Usmjerenost te škole na konceptualno razmišljanje, eksperiment i problematiziranje arhitekture u širokom kulturnom i društvenom kontekstu je proizvela brojne utjecajne arhitekte kao što su Zaha Hadid, Rem Koolhaas ili William Allsop. Različitost tih autora pokazuje snagu škole da pruži edukaciju koja će potencirati osobnost i individualnost uz preduvjet inteligentnog pristupa arhitekturi, što se kod partnera Bolles-Wilson svakako osjeća. Bolles i Wilson su se od prvih dana usmjerili prema arhitekturi bogatoj različitim događajnim i formalnim temama, zanimajući se za, kako kaže Peter Wilson, koreografiju prostora. Njihove gradnje u različitim okolišima, od povijesne jezgre Magderburga do obalne zone Rotterdama, logično korespondiraju s mjestom, a da pri tome stvaraju svoj vlastiti, autentični kontekst. Ta veza autentičnosti i kompleksnosti njihovih gradnji udružena je s osjećajem za prikladnost i primjerenost zadatku i urbanoj situaciji.
ORIS: Vaša supruga prof. Julia Bolles-Wilson ujedno vam je poslovna partnerica. Vas dvoje dolazite iz vrlo različitih sredina. Vi potječete iz Melbournea, a ona je Njemica. Kako je različito porijeklo utjecalo na vaš posao? Postoji li dijalektički odnos između vaše i njezine prošlosti ili ih je vrijeme nekako spojilo, ujedinilo?
Wilson: Razlika nije samo zemljopisna nego i ideološka. Moja žena potječe iz prave njemačke sredine, iz racionalističke škole Egona Eiermanna u Karlsruheu, s detaljima, rasterima i tipologijama; to je prava kantovska ontologija. S njom je studirao Hans Kollhoff, zajedno su napravili nekoliko natječajnih radova. Ja sam diplomirao na londonskoj školi AA, koja je tada bila žarište ikonoklastičkih pokusa. Osim toga, engleski je jezik manje krut od njemačkog, bolje odgovara slobodnom anglosaskom empirizmu. Što se tiče našeg različitog obrazovanja, u to su vrijeme oba ekstrema – stroža pravila i pomalo vizionarsko širenje vidika – došla kao reakcija na isti metakontekst, na urušavanje dogme funkcionalizma.